Jubilarno izdanje Studeničkog tipika

Studenički tipik je pisan po ugledu na Karejski tipik, a kasnije bio uzor za Žički tipik i sve druge manastire širom srpskih zemalja. Pišući Studenički tipik Sveti Sava nema za cilj da propiše samo spoljašnju zakonik o ustrojstvu života u manastiru, već prenosi živo monaško predanje i iskustvo Svete gore i drugih duhovnih centara Istoka, naročito onih u Carigradu, Palestini (Lavra Sv. Save Osvećenog) i na Sinaju.

Studeničkim tipikom osniva se u Studenici i prva bolnica kod Srba, po vizantijskim manastirskim uzorima. U tipiku se govori o detaljima organizacije bolnice u kome se nalaze podaci o rasporedu ležaja za bolesnike, radu osoblja, kućnom redu, načinu spravljanja lekova, postupanju kod masovnog oboljevanja i drugo. Studenička bolnica je imala četiri prostorije i 12 kreveta, a bolesni su nakon izlečenja (zalečenja) otpuštani sa otpusnom listom. Pored upustava za rad bolnice, Sveti Sava je propisao i zabranu nadrilekarstva.

Studenica se ovim ustavom određuje kao slobodan od crkvenih i svetovnih vlasti, s tim što je poverena onome koji vlada srpskom zemljom „njega da ima za osvetitelja onome koji bi hteo da prekrši bilo koje manastirsko pravo”.

Povodom osam vekova autokefalnosti Srpske pravoslavne Crkve, sa blagoslovom Episkopa žičkog dr Justina Stefanovića, Manastir Studenica objavio je trojezično izdanje Studeničkog tipika Svetog Save, koji svim svojim odlikama ima međunarodni značaj i predstavlja veliki i važan izdavački poduhvat.

Na 539 strana (koliko ukupno knjiga ima) nalazi se novi prevod Studeničkog tipika sa srpskoslovenskog na srpski jezik koji je uradila prof. dr Maja Anđelković, a potom prevodi na engleski (doc. dr Jasmina Teodorović) i ruski jezik (Svetlana Luganska) – što je apsolutna novina u štampanju ovako složenih i kapitalnih dela jednog naroda. Uz prevod je publikovana i uvodna studija Studenički tipik Svetoga Save (autor M. Anđelković), Registar biblijskih, bogoslužbenih i svetootačkih navoda i uporednih mesta i Fototipsko izdanje Studeničkog tipika.

Prevod je urađen tako da je, u odnosu na sva dosadašnja izdanja, najpribližniji originalnom srpskoslovenskom tekstu, te stoga u najboljem smislu proiznosi misao i jezik Svetoga Save. Upravo iz tog razloga ovo izdanje sigurno postaje nezaobilazno za sva nova teološka i filološka proučavanja.

Kao najveća novina – konačno je uspostavljen prvobitan poredak delova Tipika, pa je u njemu Žitije Svetoga Simeona stavljeno na početno mesto, kao Prvo slovo. Ova novina, argumentovana u uvodnoj studiji, smatramo da je od nesamerljivog značaja jer jedino pravim poretkom delova Tipika, i postavljanjem ktitorskog žitija gde mu je po prirodi i po oznaci u zaglavlju mesto, možemo u potpunosti razumeti ne samo crkveno-pravne regulative koje potonji delovi Tipika sadrže, nego i pravi smisao eshatološke vizije koju Sveti Sava preuzima od Teodora Studita i umeće je u završni deo Žitija. Istovremeno, Žitije Sv. Simeona koje se smatra počecima srpske književnosti, konačno se može sagledati kao sastavni deo Studeničkog tipika, a ne kao potpuno samostalna celina kakvim su je pogrešnim tumačenjima do sada karakterisali.

Uz tekst prevoda nalaze se i objašnjenja manje poznatih izraza, i tekstološke napomene u kojima se identifikuju sva mesta preuzeta iz Biblije, bogoslužbenih i svetootačkih tekstova. Takođe, napomene sadrže i određena uporedna mesta u Hilandarskom tipiku, ali i u Evergetidskom tipiku koji je bio Svetom Savi uzor za pisanje i Studeničkog i Hilandarskog tipika. I po navedenim karakteristikama ovo izdanje donosi značajnu novinu, kojom će nova bogoslovska proučavanja, naročito ona koja se tiču bogoslovlja Svetog Save, biti u značajnoj meri unapređena.

Sva uočena uporedna mesta, citate i parafraze nekih tekstova koje je Sveti Sava koristio u Studeničkom tipiku, prof. Anđelković je sistematizovala u Registru biblijskih, bogoslužbenih i svetootačkih navoda i uporednih mesta – a upravo Registar na jednostavan i pregledan način pokazuje svo bogatstvo izvora na koje se oslanjao Sveti Sava tvoreći jedno od najznačajnijih dela srpske književnosti i crkveno-pravne literature. Ovo je još jedna od velikih novina koje nam studeničko izdanje donosi.

Hvale je vredno i Fototipsko izdanje Studeničkog tipika, kojim se knjiga završava, a koje u istoriji izdavanja Studeničkog tipika ima posebno mesto – po prvi put se fototipija štampa u punom koloru i punoj rezoluciji, i po prvi put možemo u potpunosti spoznati i izgled originalnog Averkijevog prepisa.

Treba skrenuti pažnju na to da sve relevantne podatke u vezi sa Studeničkim tipikom, istorijom njegovog nastanka i njegovog značaja čitalac može pronaći u uvodnoj studiji Studenički tipik Svetog Save, pisanoj veoma koncizno i jasno, u kojoj autorka donosi i načela prevođenja i, između ostalog, naglašava značaj knjige i pisane reči, manastirskih biblioteka, ali i značaj izučavanja i prezentovanja srpske kulturne baštine.

Na osnovu svih predočenih karakteristika, možemo zaključiti da je novo studeničko trojezično izdanje Studeničkog tipika Svetog Save po mnogo čemu nesvakidašnje – ambiciozan i veliki naučni, prevodilački i izdavački poduhvat vrhunskog međunarodnog značaja, koje je već postalo nezaobilazno za različite oblasti izučavanja, koje donosi svu lepotu kazivanja Svetog Save, koje je iznova potvrdilo  značaj Svetog Save za Srpsku pravoslavnu Crkvu, za kulturu srpskog naroda čiji svetitelj i prosvetitelj. 

Studenički tipik možete poručiti ovde.