Sa tugom, ali i hrišćanskom nadom u Vaskrsenje i život večni, obaveštavamo da se u Gospodu upokojio protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija, dugogodišnji starešina crkve Svete Trojice u Roterdamu, u Holandiji, misionar, duhovnik i neumorni delatnik na njivi Gospodnjoj širom Zapadne Evrope.
Odlaskom iz ovozemaljskog života, otac Vojislav ostavlja za sobom neizbrisiv duhovni trag i sećanje na svoju pastirsku službu, veru, ljubav i požrtvovanost. Svojim molitvama, očinskom brigom, duhovnim savetima i nesebičnim služenjem Bogu i bližnjima, ukrepljivao je i usmeravao mnoge duše, svedočeći rečju i delom Hristovu ljubav.
Opelo i sahrana oca Vojislava Voje Bilbije biće služeni u ponedeljak, 9. novembra 2026. godine, u 12 časova, na monaškom groblju manastira Studenice.
Neka Gospod upokoji njegovu plemenitu dušu u Carstvu nebeskom i podari mu život večni.

Biografija
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija rođen je 1942. godine u Bosanskom Grahovu. Nedugo nakon završetka studija stomatologije, 1969. godine preselio se u Holandiju, gde je ostavio nemerljiv trag u očuvanju pravoslavne vere među svojim sunarodnicima, ali i na polju misionarskog rada i širenja hrišćanstva među narodima Zapadne Evrope.
Nakon višedecenijske đakonske službe, a po penzionisanju u stomatološkoj struci, otac Vojislav Bilbija rukopoložen je u čin sveštenika 2000. godine. Nedugo zatim poverena mu je parohija u Roterdamu, u Holandiji, na čijem je čelu proveo dugi niz godina.
Bavio se crkvenim slikarstvom, duborezom i obradom dragocenih metala i slonovače, i strpljivo i pažljivo, u slavu Gospoda, stvarao divna dela posebnim alatom – prilagođenim zubarskim instrumentima. Izradio je najpre kivot za mošti prepodobne majke Anastasije Srpske, a potom i Svetog Simeona Mirotočivog, koga je prethodno već izobrazio u svetogorskoj steni da dočekuje i blagosilja hilandarske poklonike.
Dugi niz godina bio je ispovednik i utešitelj srpskih zatočenika u haškom pritvoru, neumorno ih posećujući, pričešćujući i krepeći ih nadom i verom u jedinu pravdu – pravdu Božju. Otac Voja ostaće upamćen među svojim parohijanima i svima koji su ga poznavali kao silni gorostas i neućutni propovednik Hristove reči, ali, pre svega, kao otac i duhovnik mnogih koji su, vođeni njegovim primerom, pronašli Hrista i put ka Carstvu Nebeskom.