Najava: Praznik prepodobne mati Anastasije u manastiru Studenica

Proslava praznika prepodobne mati Anastasije Srpske u manastiru Studenica počeće svenoćnim bdenjem u ponedeljak 3. jula u 21.oo č . Svetu Arhijerejsku Liturgiju  4. jula sa početkom u 8.30 služiće  Njegovo Preosveštenstvo Episkop žički g. Justin  uz molitveno učešće sveštenstva, monaštva i vernog naroda.

U žitijima svetih za 21 jun ( 4 jul po novom), prepodobni Justin Novi piše da je princeza Ana bila kći romejskog cara Romana Četvrtog Diogena, ali pravi vremensku grešku, jer je on vladao sto godina ranije (1068- 1071; za njega je vezan pronalazak moštiju prepodobnog Prohora Pčinjskog).

U nauci nemamo tačno određeno njeno poreklo. No to za nas nije toliko važno. Ona je bila žena velikog raškog župana Stefana Nemanje koji je ujedinio srpske države , postao rodonačelnik srednjovekovne dinastije koja će verski i duhovno definisati put našeg naroda u istoriji. Ujedno se oko članova porodice te dinastije rađa kult hrišćanskog svetitelja i prosvetitelja, u prvom redu mislimo na svetog Savu i prepodobnog Simeona Mirotočivog ( Stefan Nemanja).

Rodila je tri sina: Vukana , Stefana ( budućeg prvog srpskog kralja- Stefana Prvovenčanog, u monaštvu monah Simon), i najmlađeg Rastka , budućeg Svetog Savu.

Kada je njen muž kraljevsku krunu zamenio monaškom rizom, ona je sledovala njegovom primeru.

U troparu službe piše “ bogata dobrim delima (vrlinama), krotošću i blagočestijem ukrašena, zasijala je svetlost ( ljudima) života tvog, zato te je Bog blagoslovio da budeš majka roda našeg Svetilnika ( Sveti Sava i prepodobni Simon), zato ti svi pevamo; Raduj se prepodobna mati Anastasija. A u kondaku crkveni himnograf kaže: ” u blagoslovenom braku poživevši, neskverno si sačuvala zakonsku (bračnu) celomudrenost, decu si krotko pre svega učila da vole Boga ( i bližnje), sada Njemu predstojiš ( u saboru svetih) i moliš se (za nas), pomeni i nas koji ti kličemo; Raduj se prepodobna mati Anastasija.

Njene svete čudotvorne mošti leže u našem svetom manastiru Studenici,koji je njen muž podigao za pokoj i umnoženje monaškog čina, a ujedno i sebi kao porodičnu grobnicu.