Praznik Uspenja Presvete Bogorodice u manastiru Studenici

Ktitor ove svete naše obitelji, manastir Studenica bi veliki župan Stefan Nemanja, i sagradi sebi ovaj hram za pokoj i umnoženje monaškog čina ,  odredi u njemu  grobno mesto i posveti ga prazniku Uspenja, odnosno blaženog prestavljanja ili usnuća Presveta Preblagoslavene Svagdadjeve Marije, matere Boga našega Isusa Hrista.

Ovaj manastir je podigao  posle uspešnog okončanja objedinjavanja  srpskih zemalja, uspostavljanja mira a kao uspomenu na boravak u  zatočeništvu  u carigradskom Evergetitskom manastiru (manastir bogorodice Dobročiniteljke iz 10 v.), te je zato i posvetio Bogorodici.

Uoči praznika Uspenja služeno je svenoćno bdenije a sutradan Sveta Liturgija, na kojoj je načalstvovao arhimandrit studenički Tihon Rakićević uz sasluženje jeromonaha Vitalija Miloševića , sveštenika Miroljuba Popadića, Mira Marinkovića, Aleksandra Bojovića i jerođakona Paladija Vukšića. Pošto se ovim praznikom ujedno završava post u čast Presvete Bogorodice bilo je dosta pričasnika a ukupno je bilo preko 200 vernika. Potom se izišlo,  u ophod oko Crkve sa prazničnom ikonom, uz čitanje Jevanđelja a izvršen je i  pomen igumanima manastira sa južne strane Crkve gde se nalaze grobne ploče prva dva igumana s kraja 12 v. Ignjatija i Dionisija. Sveti Sava je bio treći iguman posle dolaska sa Svete Gore i donošenja moštiju svoga oca , prepodobnog Simeona Mirotočivog Čudotvorca. Ponovo se litija vratila u Crkvu gde je presečen slavski kolač i osvećeno žito. Za sve goste je spremljeno posluženje i slavska trpeza.

Život Presvete Bogorodice od njenog rođenja od pobožnih i starih roditelja, preko njenog čudesnog služenja u Jerusalimskom hramu, zaručenja za pravednog Josifa, Blagovesti arhanđela Gavrila i  besemenog začeća od Duha Svetog, nadumnog  Rođenja Sina Božijega, Gospoda našega Isusa Hrista,svih proroštava ,  odrastanja malog Gospoda  i potom je stalno  pratila svoga Sina, kada je On počeo da objavljuje svoju nauku svetu, sve to i mnogo još toga samo je delimično prikazano u Jevađeljima.

U suštini Njen život je za nas tajna, tajna smirenja i, ljubavi i poslušnosti  Bogu , svome Sinu, ona je zauvek najveća od svih ljudi u ljudskom rodu, viša od svih anđelskih sila i činova koji su oko Prastola Božjeg, Ona čuje naše molitve, zna naše duhovno stanje i misli, brza je na pomoć kada je god prizovemo i tuguje zbog naših grehova a raduje se našem popravljanju i dobrom životu.

Foto: Milena Dugalić

Video: Nikola Mihajlović

Previous articleCrkva Svete Petke u Trnavi
Next articleManastir Končul