Kopije fresaka Svetog Save i Simeona u Kraljevoj crkvi

Kraljeva crkva  je podignuta 1314 godine u kompleksu manastira Studenica, a posvećena je Bogorodičinim roditeljima Joakimu i Ani. Ktitor ovog malog ali velelepnog zdanja je kralj Milutin, unuk Stefana Prvovenčanog.On je hteo da i sam ostavi trag u Studenici pokraj svojih predaka, ali bez želje da zaseni monumentalnost Bogorodičine crkve. Otuda je nastala ova mala, ali veoma skladna crkva.

Freske su rađene u stilu Paleologa, a radio ih je  vodeći  dvorski slikar kralja Milutina,  Mihailo  Astrapa. Kako je  u 13. veku Carigrad pao u ruke krstaša i formiralo se Latinsko carstvo, dolazi do intenzivnijeg razvoja Vizantijske  umetničke delatnosti na  periferiji Vizantiona kao što su Makedonija, Srbija i Rusija.  Slikarstvo u Kraljevoj crkvi je  značajno,  jer je ono jedno od najbolje očuvanih svedočanstava vizantijske umetnosti iz vremena ranog četrnaestog veka.

Freske  Svetog Save i Simeona su  odličan primer ovog kasnog vizantijskog stila. Odlika ove  umetnosti je da se  ne zanima previše za  telo, ono uvek nestaje pod  naborima tkanine , oseća se prisutnost asketskog i bestelesnog, dok se veća pažnja posvećuje licu, naročito očima.  Sveti  Simeon je naslikan u monaškoj odeći kao star, dugog povijenog nosa i duge bele brade . Slikar je težio  da sačuva uverljivost odavno poštovanog lika predaka.  Lik iz Kraljeve crkve ima odlike pravog portreta , ali i ikonografskog znaka. Određena idealizacija lika  je već postojala u ranim tridesetim godinama 13. veka: veoma krupne oči ukočen pogled upućen daljinama, pravilni polukrugovi oko očiju kao kapci upali obrazi koji pristaju savršenom monahu. Međutim ona je  ublažena  u Kraljevoj crkvi odbacivanjem potpune simetrije lica i očiju.  Sveti  Sava je prikazan u arhijerejskoj odeći (stiharom sa narukvicama ukrašenim biserima , polistavrionom i omoforom) sa jevanđeljem u ruci. Slikar je želeo da  lik Svetog Save prikaže verodostojno. Tanak i malo povijen nos Nemaljića , krupne oči , upali obrazi, visoko čelo, razdeljak na sredini, s pramenovima  kose začešljane iza ušiju, sve podseća na stariji lik iz Mileševe. Ipak u Kraljevoj crkvi Sava je prikazan kao stariji i već potpuno sed, duge bele  brade i oči mu nisu plave( kao u Mileševi) već sive.

Na konpoziciji su prikazani Sveti Sava i Simeon kako se obraćaju Bogorodici i Hristu da bi molili za svoga potomka  kralja Milutina i njegovu suprugu Simonidu. Mali Hrist sa svitkom u ruci , kao vladar prima molbu i blagosilja svetitelje Nemanjiće okrenuvši im se i posmatrajući ih.

Kopije svetog Save i Simeona su rađene u njihovoj prirodnoj veličini, tako što je pomoću kvalitetne fotografije izvučen crtež u razmeri . Slikano je sa prirodnim pigmentima kako bi se na što bolji način imitirala originalna  boja. Takođe su imitirana i oštećenja, ogrebotine, fleke , kao i nedostatak bojenog sloja na pojedinim mestima. Kopije su na kraju uramljene u ram od hrastovine

Kopije su radili: Aleksandar Ćulibrk, Dragana Vićentijević i Jelena Simić