Kraljeva crkva je podignuta 1314 godine u kompleksu manastira Studenica, a posvećena je Bogorodičinim roditeljima Joakimu i Ani. Ktitor ovog malog ali velelepnog zdanja je kralj Milutin, unuk Stefana Prvovenčanog.On je hteo da i sam ostavi trag u Studenici pokraj svojih predaka, ali bez želje da zaseni monumentalnost Bogorodičine crkve. Otuda je nastala ova mala, ali veoma skladna crkva.
Freske su rađene u stilu Paleologa, a radio ih je vodeći dvorski slikar kralja Milutina, Mihailo Astrapa. Kako je u 13. veku Carigrad pao u ruke krstaša i formiralo se Latinsko carstvo, dolazi do intenzivnijeg razvoja Vizantijske umetničke delatnosti na periferiji Vizantiona kao što su Makedonija, Srbija i Rusija. Slikarstvo u Kraljevoj crkvi je značajno, jer je ono jedno od najbolje očuvanih svedočanstava vizantijske umetnosti iz vremena ranog četrnaestog veka.
Freske Svetog Save i Simeona su odličan primer ovog kasnog vizantijskog stila. Odlika ove umetnosti je da se ne zanima previše za telo, ono uvek nestaje pod naborima tkanine , oseća se prisutnost asketskog i bestelesnog, dok se veća pažnja posvećuje licu, naročito očima. Sveti Simeon je naslikan u monaškoj odeći kao star, dugog povijenog nosa i duge bele brade . Slikar je težio da sačuva uverljivost odavno poštovanog lika predaka. Lik iz Kraljeve crkve ima odlike pravog portreta , ali i ikonografskog znaka. Određena idealizacija lika je već postojala u ranim tridesetim godinama 13. veka: veoma krupne oči ukočen pogled upućen daljinama, pravilni polukrugovi oko očiju kao kapci upali obrazi koji pristaju savršenom monahu. Međutim ona je ublažena u Kraljevoj crkvi odbacivanjem potpune simetrije lica i očiju. Sveti Sava je prikazan u arhijerejskoj odeći (stiharom sa narukvicama ukrašenim biserima , polistavrionom i omoforom) sa jevanđeljem u ruci. Slikar je želeo da lik Svetog Save prikaže verodostojno. Tanak i malo povijen nos Nemaljića , krupne oči , upali obrazi, visoko čelo, razdeljak na sredini, s pramenovima kose začešljane iza ušiju, sve podseća na stariji lik iz Mileševe. Ipak u Kraljevoj crkvi Sava je prikazan kao stariji i već potpuno sed, duge bele brade i oči mu nisu plave( kao u Mileševi) već sive.
Na konpoziciji su prikazani Sveti Sava i Simeon kako se obraćaju Bogorodici i Hristu da bi molili za svoga potomka kralja Milutina i njegovu suprugu Simonidu. Mali Hrist sa svitkom u ruci , kao vladar prima molbu i blagosilja svetitelje Nemanjiće okrenuvši im se i posmatrajući ih.
Kopije svetog Save i Simeona su rađene u njihovoj prirodnoj veličini, tako što je pomoću kvalitetne fotografije izvučen crtež u razmeri . Slikano je sa prirodnim pigmentima kako bi se na što bolji način imitirala originalna boja. Takođe su imitirana i oštećenja, ogrebotine, fleke , kao i nedostatak bojenog sloja na pojedinim mestima. Kopije su na kraju uramljene u ram od hrastovine
Kopije su radili: Aleksandar Ćulibrk, Dragana Vićentijević i Jelena Simić