Intervju sa Biljanom Vuković
Foto/tekst : Hadži Nikola Mihajlović
Biljana Vuković, srpska likovna umetnica, Fakultet likovnih umetnosti, Grafički odsek, završila je 1973. godine, a poslediplomske studije grafike 1975. godine, u klasi profesora Miodraga Rogića. Dobitnica je velikog broja nagrada i priznanja. Svoja likovna dela izlagala je na većem broju samostalnih i kolektivnih izložbi uSrbiji, regionu i svetu.
- U Vašem stvaralaštvu primetna je inspiracija Studenice, kako i zašto?
Studenica je moja inspiracija već decenijama, još od studentskih dana, od prve posete manastiru Studenici, kada smo se susreli sa uzvišenom lepotom manastira i prelepe prirode u čijem se krilu Studenica nalazi. Uvek pomislim kako su pažljivo birana mesta podizanja zadužbina, kako su ktitori znalački pronalazili prava mesta gde da podignu manastir, u naročito lepim predelima, kraj čistih planinskih rečica, i izvora zdrave vode, obično skriveni i ušuškani, gde se jako oseća dobrota mesta i prirodnog okruženja, ta dobra energija da traje i zrači u vremenu. - Kako je Studenica uspela da spoji prirodu i duhovnost?
Brdima i livadama oko Studenice, kroz šume i preko proplanaka, hodam satima, staze vode na sve strane, do udaljenih domaćinstava, i koliko god da se udaljim sila manastira mi ne da da se izgubim, uvek osećam gde je Studenica. Koliko puta me zvuk klepala kao poziv na večernju službu zaticao na nekom vidikovcu odakle se manastir vidi kao otvorena školjka sa biserom – manastirom kao na dlanu, i taj zvuk klepala koji se prostire i obliva ceo predeo čini da ceo pejzaž oko manastira do vrhova brda osećam kao manastirsku portu, ceo pejzaž je oduhovljen, ceo pejzaž jeste sveta Studenica. - Studenički pejzaži su Vas inspirisali da stvarate, u tom stvaralaštvu ima dosta zelene i zlatne boje, da li su to vrednosti koje predstavljaju lepotu tog kraja ili su slučajni utisci posmatrača?
Boje prirode su krasne, zdrave, prefinjene, isijavaju, pune sokova, hlorofila, sunčeve svetlosti, zrače kroz majsko mlado zeleno lišće, ili rumene i venu s dolaskom jeseni, ili dočaravaju dubinu senki drveća, ali više od svega ja tražim da izrazim osećanja topline, radosti, koje izazivaju u meni, moje osećanje povezanosti i stapanja s prirodom, u molitvenom duhu i smirenju. Zato se pojavljuje i zlatna boja koja kao da nosi dah nebeske svetlosti ikona koja preleće kroz predele crteža mestimično u brzini ostavljajući zlatni trag, prah, prateći ritmove i tok šuma i livada. Boja je kod mene prevashodno nosilac osećanja i raspoloženja, duhovnog stanja, i radosti stvaranja. - Danas su vrednosti poprilično zapostavljene, da li je negde poruka Vašeg stvaralaštva da se ljubitelji umetnosti i publika okrenu prirodi i Bogu?
Dok crtam, osećanja radosti stvaranja, ljubavi, lepote prirode, svetlosti i topline, molitveni duh Studenice, ulivaju se, utiskuju se u crteže svakim potezom olovke i četkice, svakim slojem boje, i sve to zrači ka posmatraču prenoseći ta osećanja i kao odjek izaziva plimu lepote u oku i srcu. - Priroda studeničkih vrleti, kamenih vrhova, divnih ćuvika i bajkovitih predela je u Vašem stvaralaštvu obožena, u njoj je Bog Logos, da li je to i poruka da je onda ona bez njega mrtva?
Dok posmatram prelep predeo koji okružuje manastir Studenicu, dok pratim senke oblaka koji plove po brdima i livadama i miluju ih, dok se sunce kreće po njima a senke se izdužuju i produžuju tonući u dublju tamu, punim srcem osećam:
„Kako su veličanstvena dela Tvoja, Gospode!
Sve si premudrošću stvorio;“
Psalm 103. Davidov (o svetskom bitiju) - Kada je se rodila ljubav prema Studenici?
U studentskim danima se dogodio moj prvi susret sa Studenicom, u obilascima naših manastira, u upoznavanju sa istorijom, arhitekturom, umetnošću… Studeničke freske su ostavile dubok, neizbrisiv utisak, dotakle su dušu, snazan doživljaj uzvišene lepote, koji je nastavio da me godinama zove i privlači da ponovo i ponovo dolazim. Uvek sa priborom za crtanje, u pokušaju da zabeležim mrvice lepote raskošne prirode oko manastira. - Da li u budućnosti možemo očekivati još radova gde će glavna ispiracija biti Studenica i njena jedinstvena prirodna lepota?
Studenica ostaje, naravno, najvažnija inspiracija za mene, dugi boravci donose smirenje i uživanje u lepoti, radost crtanja je izvor uzbuđenja u posmatranju i stvaranju, novi crteži su novi izazovi, nove male molitve, nove mrvice lepote. To je potreba, kao disanje, kao otkucaji srca. Crtam iz ljubavi. Ne mislim na izlaganja, na izložbe. A ako se dogode, znači trebalo je da se dogode…. - Prosto je nemoguće ne zavoleti prirodu i Studenicu nakon posmatranja Vaših radova, šta bi poručili nekome ko nikada nije bio na tom prostoru?
Studenica i njena duhovnost i lepota traju vekovima, obogaćujući svakoga u susretu s njom. Treba doći otvorenog srca i doživeti je. Dobro je osetiti vremensku vertikalu i vekove koji su protekli, naše slavne pretke koji su nam je ostavili. I treba doživeti njeno ozarenje i biti ozaren tom vanvremenom lepotom i trajanjem.
