Izborom najlepših radova završen je Književni konkurs o manastiru Studenici. U kategoriji PROZA, Bojana Samardžić iz Podgorice osvojila je Drugo mesto sa pričom ,,Studenice, moj očinji vide“
Kada razmišljam o Studenici ne mogu da se ne osvrnem na njen istorijski značaj. Istorijski kazem jer je ona najpouzdanja stepenica na koju možemo da se popnemo a sa koje ćemo viđeti vrh. Najpouzdanija stepenica našeg Avrama, Svetog Stefana Nemanje, našeg rodonačelnika i osnivača tako lijepe Nemanjićke države sa Namanjićkim žiteljima. Ako mogu da kažem, on nam je pravi put ka Njemu, ka Svetom Trojičnom Jednosušnom Gospodu. On, Stefan Nemanja, pokazatelj vremena, i prošlog i budućeg. Sva naša istorija koja je bila i koja će biti tek zapisana, sve se oslanja na Njega Jedinog Boga u Tri Lica. Gledajući i posmatrajući Stefana Nemanju, uviđela sam tri stvari: Gospod, Manastir i Porodica. U Gospodu je Sve, u Manastiru je Sva, a u Porodici je Svjat. Trojična i jednosušna istina Boga Živoga koja nas neprolazno uči i daje putokaz kroz Životni put ka Konačnom odredištu. Sva naša Istina je u Bogu, sav naš život je u Manastiru Gospodnjem, sva naša Svetost je u Porodici. Porodica smo svi mi, porodica i najbliži smo svi mi. To je Studenica.
Studenica je priča, više od priče zapravo, postupiću prema Oglasu za najljepši tekst i pokušati, uz pomoć Svetog Simeona da napišem.
Jedna velika istina se pronalazi u Studenici. Radnja koja se neprekidno dešava. Ni jednog trena dok si tamo ili ovamo ili bilo gđe na Namanjićkoj zemlji, nemaš osjecaj da je to nekad bilo, naprotiv dešava se. Kako je velika Milost Gospodnja što nas je tako častio, da imamo ugled i na koga da se ugledamo za sva vremena.
Ako si majka, eto ti ugledaj se na Studeničku Svetiteljku suprugu Anastasiju, ako si suprug izvoli ugledaj se na Svetog Simona sina njenog, ako si Državnik, nemaš boljeg na koga bi se ugledao od Stefana Nemanje, ako si Monah, ugledaj se na Svetu Porodicu, ako ti nije jasno kako treba porodica da izgleda, stani između Moštiju Sveta Tri Svetitelja pa pogledaj, komplet porodica Sveta. I to nijesu neke svijetle daljine, nama ljudima nedostižne, nego su vrlo tačna realnost koju treba da kumimo Gospoda da nam da, da živimo kako oni žive u Carstvu Nebeskom, da budemo borbenog duha i da vas cijeli dan i cijeli život tražimo samo jedno: Mir, Pokajanje a iznad svega Božansku Beskonačnu ljubav.
Naposletku, nakon godina i godina idući svijetom, ostvari mi se žalje da pogledam okom svojim i doživim dušom svojom Zagrljaj Nemanjićke Porodice u Studenci. Bješe to o Petrovu danu, ljeta Gospodnjeg 2021. Otišla sam da potražim svoj korijen. Prije vjekova. Prije Kosovskog Boja. Prije svega. Korijen.
Stefan Nemanja. Monah Simeon. Upoznali smo se mnogo prije Studenice, gledajući njegov Lik u Svetoj Ikoni, ali bez natpisa da se radi o Njemu. Bješe to čudna borba sa jedne, a sa druge strane jedan Monah u neobičnoj odori, više skromnog iskušenika nego monaha, za ono vrijeme precizno vezena odora, izblijeđela crna, sasvim dobro vezena, dobro uštepana i precizno postavljena, sijaše i blistaše. Prekrivena dugom bradom, lijepom bijelom, pravilnom. Gledah ga i čudih se, ko li si ti, gledah da vidim hoću li i po čemu poznati ko je. Međutim sve što sam viđela je beskrajna skromnost kao sastavni dio njegove pojave, dok međutim oči odavaše utisak da se ipak radi o nekom Carskom, iako prostom Monahu. Gledajući Njega, osjećaš i vidiš da i on tebe gleda, i govori, tihim ali jako autoritativnim glasom: Gospode Isuse Hriste pomiluj me! Mora stalno. Mora, mora, mora.
Sa velikom ljubavlju i pažnjom, a nista manje zapovjednički, kako roditelj, tri puta mora mora mora. Mjesecima sam bila pod utiskom. Izvjesno vrijeme, nijesam znala ko je skrušeni Monah, no međutim moje srce, moje srce nije smjelo na glas da kaže, ni da pomisli: „Bože pa to može biti Sveti Simeon“. Ali ništa mi se to nije uklapalo u njegov Tron, u Njegov značaj, u Njegovo zvanje. No, međutim to je ipak bio Sveti Simeon Mirotočivi.
I kako mladom, budućem mladom, svakom mladom čovjeku ikad, da ne bude uzor Sveta Nemanjićka porodica, Sveti Simeon i cijeli rod Svetitelja koja je Studenička Svetinja dala?!
Ovog ljeta, zagrlili smo se. Komplet cijela Sveta porodica i ja. Jedva smo se odvojili. Nijesmo se razdvojili.
U ime Svete Jednosušne i Nerazdeljive Trojice, Slava Gospodu Bogu. Amin.